Objavio: danijela88 | Kolovoz 8, 2010

HKD Vrila

Oglasi
Objavio: danijela88 | Kolovoz 8, 2010

HKD Vrila

Objavio: danijela88 | Kolovoz 8, 2010

HKD Vrila, Široki Brijeg, Bosnia and Herzegovina

THE CROATIAN CULTURAL ASSOCIATION VRILA comes from parish Mostarski Gradac, Široki Brijeg, Bosnia and Herzegovina.
Mostarski Gradac is on the east side of Mostarsko blato on the main road between Mostar and Široki Brijeg. People from six villages (Dobrič, Donji Gradac, Gornji Gradac, Gostuša, Grabova Draga and Provo) assembled into this association in the middle of the last century. The work of the association was stopped in the 90s because of the War of Independence, but in 1998 continued with its work.
Work of our association rests on big enthusiasm and effort of our members who act voluntary.
The association counts for about 120 members, who preserve cultural tradition of Croatian people in West Herzegovina. Within the association we have dancing, singing, instrumental and acting section.

Our association has been taking part on different culture manifestations in Bosnia and Herzegovina, Croatia and Hungary: Đakovački vezovi, Vinkovačke jeseni, Brodsko kolo, beauty pageant for miss Croatia in traditional costumes, International festival in Velika Gorica, Sinjska alka, Christmas concert in Ivanić-grad, Christmas concert in Sarajevo, Folklore festival in Pečuh, The folklore evenings in Široki Brijeg (Briješka zvona ), V, VI, VII, VIII, Days of European traditional heritage in Sarajevo etc.
As more and more people have been realizing the importance of preserving our traditional heritage the number of our members has been growing every year.

Description of costumes:
Men: Black vest made of ‘čoja’ decorated with ‘gajtan’, over a white shirt. Multi-color woven girdle (‘tkanica’) is around the waist, and blue pants (‘modrine’) under it.
On the feet they have footwear ‘opanci oputaši’ under which are white knitted wool socks to the knees.

Women: On the head they have burgundy ‘half cap’ decorated with silver coins and white shawl. White linen decorated dress. A necklace on their chest. Woven waist with clasps (‘pafte’). Decorated vest. Narrow woven rung with short fringes. Black wool socks with ‘terluci’ (ticking over socks). Footwear: ‘opanci oputaši’

Traditional instruments: bagpipes , fife (dvojnice), svirala, gusle
Traditional dances: trusa, taraban, kolanje, trojanac
Traditional songs: ganga (both women’s and men’s), bećarac, brojkavica (song consisting of enumeration), farewell song

Objavio: danijela88 | Kolovoz 8, 2010

HKD Vrila

Objavio: danijela88 | Kolovoz 7, 2010

HKD VRILA, ŠIROKI BRIJEG, BOSNA I HERCEGOVINA

Hrvatsko kulturno društvo “Vrila” vuče korijene iz 1950-ih godina. Svoj rad prekida početkom Domovinskog rata, da bi u ljeto 1997. nastavilo s radom kao amatersko društvo.

Obuhvaća župu Mostarski Gradac koja se sastoji od šest sela, koja pripadaju općini Široki Brijeg:

* Dobrič
* Provo
* Gostuša
* Gornji Gradac
* Donji Gradac
* Grabova Draga

Društvo broji oko 100 aktivnih članova, podijeljenih u više sekcija:

* plesna
* pjevačka
* glazbena

Glavna djelatnost društva je očuvanje i promicanje kulturne baštine Hrvata hercegovačkog kraja.

Zahvaljujući velikom trudu svih članova društvo aktivno nastupa na mnogo kulturnih i folklornih priredbi te smotri na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kao i na smotrama folklora lokalnog karaktera.

HKD Vrila je nastupalo na raznim kulturnim događanjima u BiH, Hrvatskoj i Mađarskoj (Đakovački Vezovi, Vinkovačke jeseni, Brodsko kolo, Izbor za Miss Hrvatske u narodnoj nošnji, Smotra folklora u Pečuhu, Briješke večeri folklora – BRIJEŠKA ZVONA, V , VI, VII i VIII smotra folklora Hrvata BiH, Tavelićevi dani u Tomislavgradu, Dani Kraljice Katarine u Kaknju, Zlatna Sopela – Poreč, MEĐUNARODNA SMOTRA FOLKLORA u Velikoj Gorici, Dani europskog nasljeđa 2009.-Sarajevo, itd.)

Opis nošnje – muške: Bijela košulja i preko nje crni prsluk od čoje ukrašen gajtanima. Oko pasa tkana višebojna tkanica ispod koje su plave modrine. Na nogama opanci oputaši ispod kojih su bijeli pleteni vuneni čarapi do koljena.
Opis nošnje – ženske: Na glavi tamnocrvena polukapa ukrašena srebrenjacima i bijela marama. Bijela lanena ukrašena haljina. Na prsima đerdani. Tkani pas sa paftama. Ukrašeni prsluk. Uska tkana pregača sa kratkim resama. Vuneni crni čarapi sa terlucima. Opanci oputaši.
Tradicijska glazbala: diple, dvojnice, svirala, gusle
Tradicijski plesovi: trusa, taraban, kolanje, trojanac
Tradicijske pjesme: ganga (muška i ženska), bećarac, brojkavica, putnička pjesma

Objavio: danijela88 | Kolovoz 7, 2010

Teuta

Objavio: danijela88 | Kolovoz 7, 2010

Teuta of Illyria

(wikipedia)
Queen Teuta (Ancient Greek: Τεύτα) of Illyria was an Illyrian queen of the tribe Ardiaei who reigned approximately from 231 BC to 227 BC.
After the death of her husband, Agron (250 BC–230 BC), former king of the Ardiaei, she inherited the Ardiaean kingdom that included much of Illyria proper, though its exact extent remains unknown and acted as regent for her young stepson Pinnes with the royal seat in Risan (in modern Montenegro). Teuta started to address the neighbouring states malevolently, as her primary stance was to support piratical raids of her subjects.

Illyrian pirates soon captured, later foritified Dyrrachium (modern-day Durrës, Albania) and Phoenice (which was soon liberated with a truce and a fee). While her Illyrian ships were off the coast of Onchesmos, they intercepted and plundered some merchant vessels of Rome. Teuta’s pirates extended their operations further southward into the Ionian Sea, breaching the trade routes between the mainland of Greece and the Greek cities in Italy, and were soon feared as the terror of the Adriatic.

Because the Roman Republic felt threatened by the opposing side of the Adriatic in the very vicinity of its territories (where most of the raids were situated), the senate was compelled to dispatch two ambassadors to the pirate lair at Scodra to solcit reparations and demand an end to all pirate expeditions. Queen Teuta told the ambassadors that according to the law of the Illyrians, piracy was a lawful trade and that her government had no right to interfere with this as a private enterprise. She also implied that “it was never the custom of royalty to prevent the advantage of its subjects they could get from the sea”. One of the envoys reportedly replied that Rome would make it her business to introduce better law among the Illyrians as “we have an excellent custom of punishing private wrongs by public revenge”. At any rate, one of the two present ambassadors expressed himself to the queen so disrespectfully that her attendants were ordered to seize the abassador ship as it embarked back for Rome. One of the ambassadors was killed and the other was put in captivity.
This was too much for Rome to endure. In 229 BC, Rome declared war on Illyria and for the first time armies crossed the Adriatic to Illyria (the Balkan Peninsula in modern usage). An army consisting of approximately 20,000 troops, 200 cavalry units and arguably an entire Roman fleet of 200 ships was sent to conquer Corcyra. Teuta’s governor, Demetrius had little alternative but to surrender and the Romans awarded him a considerable part of Teuta’s holdings (228 BC). The Roman army then landed further north at Apollonia. The combined army and navy proceeded northward together, subduing one town after another and eventually besieging the capital Shkodra. Teuta finally surrendered in 227 BC, having to accept an ignominious peace. The Romans allowed her to continue her reign but restricted her to a narrow region around Scodra, deprived her of all her other holdings, and forbade her to sail an armed ship below Lissus just south of the capital. They also required her to pay an annual tribute and to acknowledge the final authority of Rome.

Her rule was finally dismembered by the politician Aulus Postumius, after she opted against Roman suppression. Very little is known of the rest of her life, but she was eventually succeeded by Gentius in 181 BC.

Objavio: danijela88 | Kolovoz 7, 2010

Ilirska kraljica Teuta (povijesne predaje)

(Marko Dragić)
KRALJICA TEUTA U POVIJESNIM IZVORIMA

Nedostatni su povijesni podaci o podrijetlu najljepše kraljice
Teute. Teuta je stupila na prijestolje 231.g. prije Krista nakon smrti
supruga Agrona. Po nekim suvremenim predajama u Boko-kotorskom zaljevu Agrona je otrovao njegov vojskovođa Demetrije Hvaranin koji mu je u znak dobrodošlice nakon izvršene pobjedonosne vojne akcije dao da ispije vrč s vinom u koje je usuo otrov.
Po povijesnim izvorima kraljica Teuta vladala je u ime svoga
malodobnoga pastorka Pinesa. U to vrijeme moćna Ilirska država
prostirala se od lijeve obale Neretve do Epira obuhvaćajući sve otoke
osim Visa.
Nakon pokušaja da zavlada Visom zaratila je s Grcima koji su u
pomoć pozvali Rimljane 229. g. pr. Krista. Poražena je u tomu ratu (229.
pr. Kr. – 228. pr. Kr.). Povukla se u Rhizon (Risan, mjesto u današnjoj
Crnoj Gori) i bila prisiljena plaćati ratnu odštetu i danak te ograničiti
kretanje naoružanih brodova. U Risnu je pravila brodove. Rimljanima
je pripao prostor do ušća Drima, a Hvarom i susjednim otocima zavladao
je rimski vazal a Teutin nekadašnji vojskovođa Demetrije Hvaranin.
Umrla je na otoku u Jonskom moru.

PODRIJETLO KRALJICE TEUTE
Po nekim predajama bila je kćerka ljekaruše iz Metkovića. Za
vrijeme sajma ilirski ujedinitelj, kralj Agron razbolio se na sajmu i došao
toj ljekaruši vidjevši njezinu kćerku, ljepoticu Teutu. Zaljubio se,
isprosio je i oženio.
Po drugim predajama Teuta je bila kćerka kralja Agrona kojom se
on oženio jer su kraljevi kod Ilira kao i kod drugih civilizacija od
sumerske, akadske, staroegipatske i druge. smatrani božjim potomcima te
im je bilo sve dopušteno. Radoslav Katičić navodi da je Teuta bila
Agronova kćerka.
Po narodnom pripovijedanju ne zna se je li Teuta ime ili je
kraljevsko ime kod Ilira.AGRONIUM
Ilirski grad Agronium nazvan je po kralju Agronu. Po kotorskim
predajama ilirski su bogovi preklinjali Agrona da ne oženi Teutu: “Lijepa
jeste, isticali su, no je i zlokobnica koja će sigurno donijeti nesreću
cijelom kraljevstvu. Već u godinama ali vrele krvi.”
Agron je postupio suprotno volji svemogućih. Oženio je Teutu.
Volio ju je, vodio sa sobom, darivao poklonima i počastima. Sudjelovala
je Teuta s Agronom u mnogim ratovima. Stvorili su moćnu državu.
Potom je Agron sagradio prelijepi grad Agronium u kojem će stolovati
njegova supruga. Grad je opasan bedemima. U gradu su izgrađeni cvjetni
trgovi i arene. Izgrađeno je i pristanište u kojem je “planirano da prvi
privezani jedrenjak bude onaj koji će Agrona dovesti kada ovaj dođe na
proslavu otvaranja grada”.
Agronu je stigla vijest da mu supruga Teuta živi raskalašenim
životom. Odlučio je vratiti se i osobno ustvrditi što je istina.
Kraljica ga je dočekala na pristaništu “u svoj svojoj ljepoti, u
raskošnim kočijama”. Prišla je kralju i u znak dobrodošlice ponudila mu
pehar da ispije. Umoran od dugoga putovanja i zadovoljan razvojem
događaja Agron je ispio tečnost na iskap. Napravio je nekoliko koraka i
pao na tepih prostrt njemu u čast. Bio je mrtav.
Tako je jedan od uglednih Agronovih vojskovođa usmrtio kralja i
preuzeo zapovjedništvo nad ilirskom flotom i vojskom.
Zbog toga umorstva bog Posejdon je naredio da se iz grada sklone
robovi i sirotinja. Počelo je strašno kažnjavanje. Zemlja se otvorila, a u
njenu utrobu propao je tek izgrađeni Agronium. Zatim je morski val za
sva vremena sakrio nekadašnju ilirsku prijestolnicu.
Po predajama Teuta nije bila kažnjena jer nije znala da se
pripremalo ubojstvo njezinoga supruga. Pripovijeda se i da je Posejdon
nije htio kazniti zbog njezine iznimne ljepote.

PROPAST RIZINIUMA
Što su stariji usmeno-književni oblici, u njima je element mitskoga
izraženiji. Vile su najčešća mitska bića. (O vilama je riječ u poglavlju
Mitske predaje.)
Usmenom je komunikacijom do naših dana u kotorskom kraju u
Crnoj Gori sačuvana predaja o vili koja je voljela rimskoga kapetana
Horacija. Ali, Horacija je voljela i Teuta.
Jednog dana dođe u Rizinium, gdje je stolovala ilirska kraljica
Teuta, svojom galijom mladi i naočiti kapetan Horacije. Uplovio je u
Crnoduboku rijeku da bi se zaštitio od velikog nevremena koje je bjesnilo
Adriaticom. Iako je namjeravao isploviti čim se nevrijeme stiša, ostao je
mnogo duže. Kada je ovdje došao, u njegovom srcu pojavila se, sasvim
iznenadno, jedna druga oluja, ovoga puta ljubavna.
Mladog pomorca zavoljela je ilirska kraljica Teuta koja je
stolovala u Risnu. Naslijedivši veliko blago svoga supruga Agrona, ova žena izuzetne ljepote provodila je svoj život na način koji ne dolikuje
kraljici. Nije birala sredstva kako da dođe do muškarca koji bi joj se
svidio. Čim je vidjela kapetana Horacija, koji je zapovijedao pristajanjem
jedrenjaka u risansku luku, njeno srce je jače zakucalo. Zaljubila se
na prvi pogled što joj se rijetko dešavalo.
Na Horacijevu nesreću u mladog pomorca se zaljubila i jedna vila
koja je u Krivošijama imala dvorac od slonove kosti, sakriven u stoljetnoj
šumi. Vili Rizini svidje se došljak na prvi pogled. Tog trenutka počelo je
nadmetanje dvije suparnice: kraljice i vile za ljubav Horacija. Saznavši
da ima konkurenciju, Teuta je u više navrata pokušala ukloniti vilu s
ljubavne scene. Međutim, Rizina je bila blagovremeno obavještavana od
svoga prijatelja boga Nedaurusa.
Kada su vili dojadile sve spletke razuzdane kraljice, jednom
preletje preko zidina Riziniuma i preko bedema kraljičinog dvorca i uputi
se u njenu ložnicu. Bijesno je prekori:
“Kraljice, kako se ne stidiš, imaš sina Parisa, koji ti je mlađi od
ljubavnika. Ostavi se Horacija! Ako to ne učiniš, izmoliću bogove da ti
grad prekrije more!”
Teuta nije ozbiljno shvatila upozorenje, jer je ova žena-ratnik
uspješno odolijevala svim velikim opasnostima, pa i napadima rimskih
legija i ostalih neprijatelja. Smatrala je da će lako izaći na kraj sa ljubomornom
vilom. Međutim, ovoga puta njene procjene bile su pogrešne.
Jedne noći, iz vedrog neba, počeše sijevati munje, poče tutnjati
zemlja i otvarati se njena utroba. Gruvali su gromovi i zapomagali
nesretni žitelji Riziniuma. Čulo se i zapomaganje građana dok su
kapetani jedrenjaka pokušavali da na brzinu isplove.
Uskoro, prestala je sudbonosna nepogoda. Narednog jutra sve je
bilo mirno. Na zaprepašćenje ljudi, koji su živjeli na okolnim brdima i
odozgo posmatrali, dolje u zalivu nije bilo grada.
Tako je propao Rizinium.Te noći nestao je i lijepi kapetan
Horacije. Ostao je u gradu koji se preselio pod more.
Od tada se vila Rizina, koja je izbliza pratila nestajanje grada, više
nikada nije vratila u svoje dvore na Krivošije. Spustila se u morske
dubine da traži mladog pomorca. I danas ona obilazi ruševine potonulog
grada i ne da nikome da tamo zađe plašeći se da ne uznemire njenog
dragog.

STIJENA KRALJICE TEUTE
Iznad Risna, na padinama Orjena, koje se strmo spuštaju u more, na
nadmorskoj visini od oko 5000 metara, postoji stijena za koju se vjeruje
da se s nje sunovratila ilirska kraljica Teuta, kako ne bi pala u ruke
Rimljanima koji su bili opkolili Rizinium.
Kad je opkoljena kraljica vidjela da joj spasa nema sazvala je svoje
zapovjednike i rekla im: “Radije ću u smrt nego u ložnice komandanata
rimskih legionara.”

Zatim su počele sijevati munje i udarati gromovi. Kad je nevrijeme
prestalo Teute više nije bilo među Ilirima.”
Vjetar je odnio, suglasno njezinoj želji, do jedne stijene iznad
grada. Rimljani su gledali kako oluja nosi ženu u bijelom. Teuta se
spustila na vrh stijene, a Rimljani su začuli odjek kraljičine odluke: “Ja
ću kako moram!”
Vjetar je stao i nebo se razvedrilo. Kraljice Teute više nije bilo.
Sunovratila se niz liticu i nestala.
Rizinium je predat bez borbe. Nastala je potraga za dva blaga: za
dragocjenostima i za tijelom kraljice Teute. Bio je to dan kada je prestala
postojati moćna ilirska država.
Crnogorci su u svojim pričama kraljici Teuti pripisali osobine
svetice. Po tim je pričama kraljica Teuta sa stijene, koja se danas zove
Stijena kraljice Teute, uzletjela na nebo.

TEUTINO BLAGO

Postoje i mnoge predaje vezane za Teutino blago koje govore kako
je ono sakriveno iznad Morinja, u pećini Lipcima, na čijim stijenama i
danas stoje crteži stari nekoliko milenija: jeleni, lovci u trku i lađe s
razapetim jedrima
Po nekim predajama Rimljani su u Risnu našli mrtvo tijelo kraljice
Teute, ali nisu našli njezinoga sina Pinesa niti pet galija s blagom. Po
narodnom vjerovanju Pines je blago sakrio i ostavio poruku ispisanu “čudnim znacima”. Narod vjeruje da će blago nekada moćne kraljevine
pripasti onomu koji razriješi “svojevrsni Pinesov rebus”.
Mnogi su uzaludno pokušavali razriješiti taj rebus. Za protekla dva
milenija i dvije stotine godina još ga nitko nije riješio. “Pines se želio
osvetiti onima koji su žudjeli za blagom te je tako postavio težak zadatak
da ga mogu razriješiti samo bogovi.” Kako bogovi nisu zainteresirani za
zemaljske blagodati, sve do danas blago nije pronađeno.
Teutino blago nalazi se na sigurnome mjestu, a nad njim stoljećima
bdiju velike zmije otrovnice koje se nalaze na ulazu u veliku riznicu na
kojoj su petora vrata.

TEUTINE SUZE

U Boko-kotorskom kraju mnogi toponimi i danas u svom nazivu
imaju Teutino ime kao što je Teutina pećina, odakle izvire Sopot, vrelo
koje se javlja samo dva puta godišnje.
Taj bujni izvor koji je doduše kratkoga vijeka od svega par dana, to
su ti suze kraljice Teute. To ti ona plače za vojnicima poginulim protiv
Rimljana. Kad je Agron umro, bio je strašan potres i mnoge rijeke koje
su tad tekle njegovim kraljevstvom postale su ponornice zauvijek. Ispod
risanskih planina postoji sedam podzemnih jezera. Niti jedna od rijeka
nije još izbila na površinu a to će se desit jedino kada žena slične
božanske ljepote bude stolovala u Risan, na Carine
.
O Teutinim suzama pripovijedaju i Crnogorci. U Tivtu
pripovijedaju da je taj grad dobio ime po Teuti.

Objavio: danijela88 | Kolovoz 7, 2010

Herzegovinian Rebellion!(historical tradition)

During the Herzegovinian Rebellion (1875-1878) consuls were trying to establish peace so they had invited leaders of the rebels in Mostar. However, the rebels didn’t want to come to Mostar since they where afraid that the Turks will capture them and then kill. The meeting was held in some other place where the leaders and their army were waiting for the consuls. When the consuls asked about the reasons of them bringing the whole army, they got the response that rebellions didn’t believe to anyone. Consuls warned them that the rebellion had not been justified because sultan had great power and he would crush their army. Rebellions answered: “Long-lasted suffering is justification for our rebellion (…). He has been torturing us for 500 years, and we are still alive, willing to spill the last drop of blood for the freedom”
The consuls respond that they would all die after they ate the bread they had been carrying in the bag. Then Mijo Ljuban, from Sjekoši, took the dirt in his hand, chewed it, swallowed it and said: “Here is God’s food which will always have”
It was said that English consul Holmes cried after that scene.

Objavio: danijela88 | Kolovoz 7, 2010

Hercegovački ustanak (narodna predaja)

(Marko Dragić)

Za vrijeme Hercegovačkog ustanka (1875.-1878.) konzuli su
nastojali ishoditi mir pa su pozivali vođe ustanika u Mostar. Međutim,
ustanici su bili oprezni i nisu htjeli doći u Mostar, bojeći se da će ih Turci
pohvatati i poubijati. Do sastanka je došlo na drugom mjestu na kojemu
vođe dočekaše konzule s mnoštvom vojske. Kada su ih konzuli upitali
zašto je vojska dovedena na vijećanje, vođe im odgovoriše kako nikome
ne vjeruju. Konzuli su upozorili kako ustanak nije opravdan i kako sultan
ima silnu snagu i vojsku pa će ih sve smrviti. Ustanici su na to
odgovorili: “Dugovječne mukotrpnje opravdavaju naš ustanak […] Mrvi
nas i tare već od 500 godina, pa evo nas još ima živih, da krv do zadnje kapi prolijemo za slobodu.”265 Na to konzuli rekoše kako će pomrijeti
kad pojedu malo kruha što ga nose u torbi. Tada je Mijo Ljuban iz
Sjekoša zgrabio šaku zemlje ispred sebe, stavio u usta, prožvakao i
progutao rekavši: “Evo ove Božje hrane neće nam nikad nestati.” Priča se da je engleski konzul Holmes zaplakao, vidjevši taj prizor.

« Newer Posts - Older Posts »

Kategorije