Objavio: danijela88 | Rujan 11, 2010

Povijest Širokoga Brijega

(hr.wikipedia.org)

Pretpovijesno, rimsko i srednjovjekovno doba ostavilo je u okolici današnjega grada svjedočanstva brojnih kamenih zdanja: velika pretpovijesna gomila, na uzvišenju Cigansko brdo iznad Oklaja; srednjovjekovna utvrda, u Borku, nedaleko od vrela Lištice; gomile iznad Soldinih kuća, kraj ceste Oklaji-Dobrkovići; gomile na širem području zvanom Radešice; Markanovića gradina nad desnom obalom rijeke Lištice; gradina na istaknutom vrhu brijega Cigansko brdo; Ćavarova gradina na kamenoj litici uz rijeku Lišticu; velika gomila na Ćavarovu brdu, zvana Krstine (danas mjestu zvanom Bunker); gomile na brijegu zvanom Stražnica u blizini Šuškovih kuća; gomile na rubu Mokarskog polja, istočno prema Turčinovićima; pretpovijesna gradina, rimska i ranosrednjovjekovna utvrda u Mokrom (srednjovjekovni grad Mokriskik, Mokarski grad). Tu su i srednjovjekovni nadgrobni spomenici (Stećak|stećci]]): Barevište, Jelinak i Polugrina u Mokrom, Sajmište kraj rijeke Lištice te stećci u groblju na Trnu. Starokršćansko doba ostavilo je u Mokrom svjedočanstvo svoga kršćanstva: temelji bazilike s krstionicom (5. ili 6. stoljeće).

Prapovijesna gradina, rimska i ranosrednjovjekovna utvrda. Smještena je poviše Matijevića kuća, na brdu nad poljem, tako da zauzima istaknut vršak brda i dio platoa prema Čerigaju. S tri strane pristup je zaštićen prirodnim strminama, a s četvrte strane debelim zidom. Prostor je to veličine 180×60 m. Na najvišoj točki nalaze se ostatci bastiona, danas vidljivi u obliku velike kamene gomile, a u njezinu podnožju nalaze se dijelovi građevina zidanih obrađenim kamenom, bez žbuke. Na gornjem dijelu platoa zapaženi su ostatci pravokutne građevine i okrugle cisterne, rađenih u kamenu, s malterom. Površinski nalazi su brojni. Utvrda je sagrađena u ilirsko doba, a u kasnoantičko vrijeme na njoj je podignut refugij ili pribježište. Spominje je bizantski car Konstantin Porfirogenet (912.-959.) u svom djelu O upravljanju carstvom. Utvrda je služila za zaštitu puta koji je vodio od Brotnja iza Trtala do Privalja i Kočerinskog polja, te zaštitu naselja ispod utvrde, u kojem je otkriven temelj crkve iz petoga stoljeća.

Bazilika u Mokrom rušena je i podizana te je i u srednjem vijeku služila svrsi. U njezinoj je blizini nekropola sa stećcima, a ima ih i drugdje. Oni brojnošću i veličinom navode na zaključak da je ovaj kraj od 12. do 15. stoljeća bio gusto naseljen i bogat. Iz tog vremena u selu Kočerinu sačuvao se najduži natpis na stećcima pisan bosančicom ili hrvatskom ćirilicom, poznat pod imenom Kočerinska ploča. Obilježavala je grob velikaša Vignja Miloševića, koji je preminuo 1404. godine. U Borku, nedaleko od izvora rijeke Lištice, sačuvani su ostaci manjeg srednjevjekovnog grada-utvrde.

Omanje srednjovjekovno utvrđenje smješteno je na jednoj kamenoj kosi i izvanredno lijepu prirodnom ambijentu blizu nekoliko izvora koji zajedno čine rječicu Lišticu. Ime samoga grada još je nepoznato, ali okolno stanovništvo lokalitet naziva Gradina, a ponekad i Borak, kako se zove i jedan od izvora koji sačinjavaju rječicu Lišticu. Oblik srednjovjekovne utvrde (nepravilan četverokut) prilagođen je konfiguraciji terena. Uz obje uže strane grada prizidane su četvrtaste kule, a jugoistočni zid naknadno je pojačan visokim podzidama i jednim jakim kontraforom. Debljina gradskih zidova ide od 1 do 1,5 m, a visine 1 do 6 m. Od brdskog masiva grad štiti jedan veći i jedan manji usjek. Unutar utvrde nalazi se cisterna. Pokretne nalaze uglavnom sačinjava keramika, željezni predmeti (strjelice, čavli i dr.) i kamene kugle. Ta je utvrda štitila raskrižje putova Mostar – Duvno i Hercegovina – planina. Turci su je osvojili 1477. Dr. Dominik Mandić i neki drugi povjesničari misle da je gradina u Borku ostatak utvrde Nebojša ili srednjovjekovni Kruškovac, [39] glavni grad srednjovjekovne župe Večerić. Sustavno arheološko iskapanje na srednjovjekovnom gradu izvođeno je u dva navrata: prvo u 1975., a drugo u 1976. godini.

U podnožju srednjovjekovnoga grada, između golih stijena i klisura, rijeka Lištica prolazi kroz uski tjesnac. S istočne strane toga tjesnaca diže se brijeg zvan Ćavarovo brdo, a brijeg na desnoj strani rijeke zove se Cigansko brdo.

Podno ovih brda, na mjestu zvanom Sajmište, nalazi se staro groblje sa stećcima. Područje oko Sajmišta (u kasnom srednjem vijeku raskrižje planinskih putova), osim sakralnoga značaja, imalo je veliku gospodarsku ulogu. U ono doba, to je mjesto gdje se održavao sajam, gdje se trgovalo.

Padom pod Turke sredinom druge polovice 15. stoljeća, pučanstvo se razbježalo i prorijedilo. Prvi turski popisi u Hercegovini (god. 1468./69., potom 1475.-75. i 1519.) pokazuju da se pučanstvo zadržalo samo u brdskim selima. Od pada pod Turke pa do sredine 19. stoljeća Hercegovina je bila gotovo posve odsječena od društvenih, kulturnih i političkih zbivanja u drugim europskim zemljama. Kao jedini vođe s preostalim narodom bili su franjevci. Kršćani su bili obespravljeni, a crkve i samostane, koji su preostali nakon rušenja u osvajačkim pohodima, Turci porušili su 1563. Otada pa do sredine 19. stoljeća zapadno od Neretve nije bilo niti jedne crkve ni samostana.

Novija povijest širokobriješkog kraja i katoličke Hercegovine usko je vezana uz gradnju samostana na Širokom Brijegu 1846. i njegovog djelovanja, čime je počeo duhovni, civilizacijski i kulturni preporod. Gradić je počeo nastajati početkom 20. stoljeća oko vodenice Ćemer (turski: ćemer = svod), pa se s početka istim imenom zvalo i samo mjesto. Nakon cestovnog povezivanja s Mostarom 1900., neki bivši fratarski dijaci (dijak=đak, učenik; ovdje u značenju: sluga, pomoćnik) i poduzetni ljudi iz obližnjih sela podizali su dućane i gostionice te je nastajao gradić koji se po rijeci Lištici (izvedenica od imena Lise) prozvao Lišticom. Ipak, otkako je postao administrativnim središtem pa sve do 28. travnja 1952. službeni naziv općine i kotara bio je Široki Brijeg.

I sam grad i njegove najstarije ustanove vuku korijene iz samostanskih ustanova i djelovanja. Osim kasnije čuvene klasične gimnazije (kojoj je prethodila kućna škola za franjevačke pripravnike u selu Čerigaj od 1844. do 1848.), samostan je u 19. i 20. stoljeću osnovao i vodio: pučku školu (1867.), ljekarnu, dućane (trgovinice i kavanu), vodenicu (1868.), stolarsku radionicu, sagradio je: kameni most na Ugrovači (1868.), gimnazijsku zgradu (1924.-31.), đački dom (1929.-32.), hidroelektranu (1936.) [15], osnovao je muzej s arheološkom, numizmatičkom, etnografskom, geološko-biološkom i drugim zbirkama. Ustanovljeni su i puhački i tamburaški orkestri, više samostalnih knjižnica, pokrenuti su tečajevi za opismenjavanje, posredovala su se osnovna znanja o povrtlarstvu i voćarstvu. Samostan je, k tome, osnovao i prvu banku, a državne je vlasti podsticao na osnivanje pošte, gradnju kanala za navodnjavanje te na osnivanje stanice za otkup i djelomičnu preradu duhana, i u svim je spomenutim pothvatima sudjelovao ili je bio glavnim nositeljem. Kao vanjski znak i kruna svih tih silnih nastojanja i uspjeha može se uzeti kamena romanička bazilika s dva zvonika, kojoj su temelji postavljeni 1905., a pokrivena je 1911. Austro-ugarske vlasti (1878.-1918.) nisu bile naklone franjevcima u Bosni i Hercegovini. Kraljevina Jugoslavija još manje. Ipak su oni i na Širokom Brijegu i drugdje uspješno ostvarivali sredinom 19. stoljeća zacrtane programe.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata pored Ustaša su i gradu bile smještene i talijanske postrojbe. Talijani su u tom razdoblju sagradili 4 utvrde na brdima sa pogledom na grad.
Mitraljesko gnijezdo u talijanskoj utvrdi na Ćavarovom brdu sa pogledom na grad

Partizani su 7. veljače 1945. osvojili Široki Brijeg i u njemu su, jer su ga htjeli uništiti kao duhovno i kulturno žarište hercegovačkih Hrvata, počinili strašne zločine. Oko 11 sati ujutro 7. veljače 1945. godine partizani su ušli u samostan na Širokom Brijegu. Tamo su našli 12 fratara, nekoliko đaka i narod koji se skrio u crkvi, misleći da je tamo sigurnije. Fratre su, jednog po jednog, odvodili u protuzrakoplovno sklonište i tamo ih ubijali. Najviše samokrijesom u zatiljak. Potom su zapaljeni. Njihova imena su: 1. Fra Marko Barbarić 2. Fra Stanko Kraljević 3. Fra Ivo Slišković 4. Fra Krsto Kraljević 5. Fra Arhanđeo Nuić 6. Fra Dobroslav Šimović 7. Fra Tadija Kožul 8. Fra Borislav Pandžić 9. Fra Žarko Leventić 10. Fra Viktor Kosir 11. Fra Stjepan Majić 12. Fra Ljudevit Radoš Devet fratara, 30 đaka i nešto naroda se u zoru 6. veljače, kada je započeo topnički napad na samostan i crkvu, su se sklonili u fratarsku mlinicu. Kada je prestala pucnjava 8. veljače, fratri su se vratili u Samostan. Potom su pronađeni, odvedeni i ubijeni, najviše u okolici Zagvozda

Njihova imena su: 1. Fra Bonifacije Majić 2. Fra Fabijan Kordić 3. Fra Radoslav Vukšić 4. Fra Fabijan Paponja 5. Fra Andrija Jelčić 6. Fra Leonard Rupčić 7. Fra Melhior Prlić 8. Fra Miljenko Ivanković 9. Fra Mariofil Sivrić. Tih dana su ubili i više desetina nenaoružanih žitelja, a sljedećih mjeseci, i godina, na stotine nedužnih ljudi, tako da je ubijen svako deseti Širokobriježanin. U povodu smrti franjevaca svake godine 7. veljače se obilježava njihova smrt sa popratnom misom zadušnicom.

Turizam je grana gospodarstva koja bilježi stalni rast na globalnoj razini, pri čemu mnoge zemlje u tome prepoznaju mogućnost za jačanje cjelovitog gospodarstva. Područje cijele Hercegovine pa tako i Široki Brijeg imaju u tom pogledu velike i do sada vrlo malo iskorištene mogućnosti.

Suvremeni turizam se bazira na raznoraznim novim izazovima, ali i težnji ka zdravom načinu života, odnosno aktivnom odmoru. Traži se puno kretanja (rekreacije) u prirodnom i ekološki čistom okruženju, čist zrak, zdrava prehrana temeljena na ekološki prihvatljivom načinu proizvodnje hrane, i sve to smješteno u autohtonom ruralnom ambijentu. Upravo uže i šire područje Širokog Brijega ima takva obilježja.

Uz navedeno treba pridodati i nemali broj kulturno-povijesnih znamenitosti, arheoloških nalazišta i spomenika (predhistorijske gomile, ostaci antičkog grada Mokriskika, ruševine srednjovjekovnog grada u Borku, brojni stećci, najstarija do sada poznata crkvena građevina u ovom kraju – vjerojatno i u cijeloj BiH- podignuta u V. ili VI. stoljeću u Mokrom, utvrđeni grad koji car Konsatantin spominje pod imenom Mokriskik) koji svjedoče o ranom naseljavanju ovog kraja i kontinuiranom življenju na ovim prostorima još od antičkih vremena.

Danas na području širokobriješkog kraja djeluje Likovna akademija (u sklopu mostarskog sveučilišta), Franjevačka galerija sa bogatom riznicom, nekoliko kulturno-umjetničkih društava, Amatersko kazalište “Didak”, Srednja glazbena škola, te brojna amaterska kulturno-umjetnička društva.


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

%d bloggers like this: