Objavio: danijela88 | Rujan 7, 2010

Mostar

(mr.Anđelko Zelenika) (hr.wikipedia) (mostar.ba)

U srednjem vijeku gradovi s utvrđenjima podizani su na strateški važnijim položajima, pomorskim i riječnim prometnicama, te raskrižjima trgovačkih putova i značajnih prirodnih prelaza. Tako je postupno koncem prve polovice XV.st. pored ušća rijeke Radobolje u Neretvu nastalo naselje na obalama rijeke, te utvrđenja i most čime je udaren temelj budućem gradu Mostaru.

Šire područje današnjeg Mostara bilo je naseljeno još u prapovijesnom vremenu, što potvrđuju brojna nalazišta (više od 150) iz neolitika, bakrenog, brončanog i željeznog doba. Poznatiji neolitski lokaliteti su: Zelena pećina, povrh vrela rijeke Bune, najstarija ljudska naseobina na širem području grada, te nešto mlađe ilirske gomile i gradine, grobnice i fortifikacije. Među njima su naseljene pećine, grobovi, oružje, predrimski novac i sl. Uz stočarstvo i zemljoradnju u željeznom dobu se razvija i trgovina s okolnim središtima.

Iz ranijeg antičkog doba nema značajnijih ostataka, ali su zato ostatci iz perioda kasne antike i ranog kršćanstva izuzetno bogati i na širem prostoru Mostara su pronađene tri ranokršćanske crkve – u Cimu, Žitomislićima i Sutini. One su dokaz intenzivnog života u to vrijeme na ovim prostorima, u ondašnjoj rimskoj provinciji Dalmaciji, a istovremeno i dokaz relativno rane kristijanizacije na ovim prostorima. Gotovo svi navedeni lokaliteti, što je utvrđeno arheološkom istraživanjima, svjedoče o kontinuitetu života i kroz cijeli srednji vijek, jer se na svima njima, ili njihovoj neposrednoj blizini nalaze i srednjovjekovni grobovi, ali i stećci – autohtoni srednjovjekovni nadgrobni spomenici na ovim prostorima.

Istraživači starije prošlosti Mostara i ovog dijela Hercegovine obično uzimaju ovaj podatak kao početak razvoja grada na Neretvi. Prema navodima također uglednih dubrovačkih kroničara M. Orbinija i D. Lukarića Mostar je 1440.g. osnovao ugledni patarenski gost Radin Butković, jedan od najistaknutijih dvorjanika hercega Stjepana Kosače. Ovi navodi su vjerojatni i mogući iako ne spominju izvor kojim potvrđuju odakle su došli do godine osnivanja grada.

Također, prema interpretaciji istog autora kastel na lijevoj obali Neretve imao je naziv Nebojša koji se spominje u povijesnim vrelima 1444, 1448 i 1454.god. proces spajanja navedena dva grada zajedno s mostom u jedno naselje počeo je prije 1452.god. kada oba grada nose jedinstevnu oznaku dva grada na Mostu. Zapadni grad se nešto brže sjedinjavao s mostom, jer se on već 1454.god. naziva po mostu, dok u istom dokumentu naziv Nebojša (istočni grad) zadržava svoje prvotno ime. Spajanje dvaju gradova s mostom, koje je počelo prije 1452.god. u prvim godinama turske uprave u ovim krajevima, 1468.god.već je završeno.

To je izvršeno na najpogodnijoj prirodnoj lokaciji na Neretvi gdje su već postojala dva naselja na obalama rijeke koja su se nakon gradnje mosta spojila u jedan grad. U povijesnim dokumentima, do sada poznatima, datiranima od 1443. do 1454.god. gradovi tvrđave na lijevoj obali Neretve Nebojša i desnoj Cimski grad ili Cimovski grad kao i grad na Mostu, navodi se da se nalaze u upravno-političkom području ranofeudlane župe koja se tada zvala Večerić ili Večenike.

Iz srednjovjekovnog predturskog razdoblja grada Mostara, na lijevoj obali rijeke u blizini lančanog i kasnije kamenog Starog mosta još uvijek su sačuvani ostaci starih utvrđenja. To je poznata mala kula (pored muzeja) koja je sačuvala stari naziv Herceguša (po hercegu Stjepanu Kosači).

Razmatrajući povijesna zbivanja u hercegovoj zemlji za vrijeme vladavine ovog moćnog feudlaca Stjepana Kosače polovicom XV.st., koji je inače bio u čestim sukobima sa svojim susjedima, lančani most u Mostaru mogao je biti podignut samo za vrijeme mirnog razdoblja vladavine ovog velikaša koji je bio u dobrim odnosima s bosnaskim kraljem s jedne i Dubrovačkim republikom s druge strane. Oni su u to doba bili vrlo značajni činitelji u političkim, gospodarskim i susjedskim odnosima ovih zemalja.

Prije podizanja srednjovjekovnog lančanog mosta na Neretvi već su postojala sva naselja u blizini obala rijeke, koja su bila utvrđena i u povijesnim vrelima se spominju kao gradovi-kasteli. Ako se postavi pitanje kako se u to doba komuniciralo, prelazilo preko Neretve na ovom mjestu, pretpostaviti je da je vršeno pomoću skele. Očekivati je da s vremenom dođe do pouzdanih izvora o ovoj pretpostavci.

Prema do sada poznatim pouzdanim podacima u kojima se spominju poimenično utvrđeni gradovi kasteli na Neretvi (Cimovski, Cimiacho, Civitate pointis/ grad Mostar/ prema toponimu Cim i Nebojša) ,,duo castelii da ponte di neretua“, kao i navoda dubrovačkih korničara M.Orbinija i D. Lukarića, srednjovjekovni lančani most u Mostaru podignut je najvjerovatnije oko 1440. god.

Na osnovi tvrdni dr. Pave Anđelića do početka XV.st. upravni kotar župe Večerić obuhvaćao je okolicu Mostara s obje strane Neretve. Taj kotar je već 1408.god. bio razdijeljen na dva dijela. Dio na desnoj obali rijeke je ulazio u posjede velikaške obitelji Radivojevića, a dio na lijevoj obali je pripadao Kosačama. Ova razdioba se održala i kasnije, sve do formiranja jedinstvenog grada Mostara, tako što je istočni dio pripao kotaru grada Nebojše, a zapadni kotaru grada Cima, odnosno Mosta.
Iako još uvijek nemamo detaljnijih i pouzdanijih podataka tko je bio poručitelj i financijer izgradnje lančanog mosta, ne bi trebalo biti nikakve dvojbe: to je bio svakako tadašnji gospodar ovog ovog područja Stjepa Vukčić Kosača, utemeljitelj Hercegovine.

Novo razdoblje nastaje padom Rimskog carstva i doseljenjem Slavena. Tijekom ranog srednjeg vijeka područje Mostara pripadalo je pokrajini Zahumlje (Hum). Unatoč vrhovnoj vlasti Franaka, ovi su krajevi imali određeni stupanj samostalnosti, posebice za kneza Mihajla Viševića Humskog (910. – 950.). Područjem su jedno vrijeme vladali Nemanjići, zatim bosanski ban, a tijekom XIV. – XV. stoljeća sve su snažniji humski knezovi. Jedan od njih – Stjepan Vukčić Kosača, koji je stolovao u Blagaju pored Mostara 1448. dobiva naslov hercega (odatle i naziv Hercegovina).

Osnutak grada Mostara vezan je uz izgradnju dviju kula/utvrda, sredinom XV. stoljeća, vjerojatno u doba hercega Stjepana. Utvrda na desnoj obali Neretve zvala se Tara, a na lijevoj Helebija. Kula Herceguša je sagrađena neposredno uz kulu Taru. Služila je u obrambene svrhe, a i za čuvanje nekadašnjeg visećeg drvenog mosta. Izgrađena je za vrijeme herceg Stjepana, po kome je dobila i ime. I prvi pisani spomen Mostara vezan je uz ove dvije kule: dubrovački izvještaj od 3. travnja 1452. opisuje kako se Vladislav Hercegović pobunio protiv oca Stjepana, otevši mu neke posjede. U izvještaju stoji: “ha preso quello di … Blagay et do castelli al ponte de Neretva (uzeo je … Blagaj i dvije utvrde na mostu na Neretvi). Mostar je u to vrijeme bio bitna strateška točka čiju jezgru je predstavljao lančani most preko Neretve na mjestu gdje je rijeku bilo najlakše premostiti, te jake kule uz taj most, sa malenim naseljem oko te jezgre.

Osmansko osvajanje Mostara dogodilo se vjerojatno 1468. U Mostaru je tada boravilo oko 35 osmanskih vojnika, kojima su podijeljeni posjedi, a zatečeni stanovnici su postali kmetovi. Isprva središte kajmakamluka, Mostar je zahvaljujući prometnoj važnosti prijelaza preko Neretve početkom XVI. stoljeća postao sjedištem hercegovačkoga sandžaka. Godine 1566. dotadašnji drveni most zamijenjen je kamenim, odluka kojoj je doprinio administrativni i prometni razvoj grada.
Kanjon rijeke Neretve u Mostaru. Slika potječe s kraja osmanskog i početka austro-ugarskog razdoblja.

U XVI. i XVII. stoljeću bilježi se intenzivno širenja grada; krajem ovog razdoblja Mostar je imao oko 10.000 stanovnika. Grad se razvijao kao tipično osmansko naselje sa čaršijom i mahalama oko nje. Čaršija, koja je i najstarija, zauzimala je najvažniji, reprezentativni dio grada – područje uz sam most, sa obje strane Neretve. Mahale su se širile na sve strane od čaršije, prvenstveno na lijevoj obali Neretve, a na desnoj obali su bile smještene u podnožju brda Hum i na obalama Radobolje, manje pritoke od Neretve. Zanimljivo je istaknuti da je krajem XVII. i početkom XVIII. stoljeća, Mostar imao 24 džamije i 22 mahale. Na takav način je formirano gradsko naselje osmanlijskog tipa, koji će svoj vrhunac i konačni oblik vezan za taj period, doseći krajem XVII. i početkom XVIII. stoljeća, a čiji simbol i najznačajnije arhitektonsko ostvarenje predstavljalo velebni Stari most, izgrađen 1566. godine. Tijekom XVIII. stoljeća došlo je do stagnacije i pada broja stanovnika.

Pred kraj osmanske vladavine, pred polovicu XIX. stoljeća, kao rezultat opadanja moći, te jačanja snage i mogućnosti, kao i uloge kršćanskog stanovništva u životu grada, dolazi do perioda izvjesne vjerske tolerancije koja se očitovala u dopuštanju izgradnje sakralnih objekata kršćanskih vjerskih zajednica u gradu. Najstariji kršćanski objekt predstavlja Stara pravoslavna crkva iz 1834. godine, izgrađena na obroncima brda Fortice u istočnom dijelu grada. Ubrzo potom, i katolici Mostara su dobili svoj prostor. Godine 1847. izgrađen je kompleks stare biskupske rezidencije u Vukodolu, sjedište nove franjevačke provincije koja je nastala odvajanjem od Bosne Srebrene, te sjedište mostarskog biskupa. Napokon, 1866. godine došlo je do izgradnje velike bazilike franjevačke crkve sv. Petra i Pavla u samom gradu, uz koju će tridesetak godina kasnije biti izgrađen i franjevački samostan. Pravoslavci u Mostar svoju novu, Sabornu crkvu, dobivaju 1873. godine.

Godine 1833. osnovan je poseban hercegovački pašaluk sa sjedištem u Mostaru, na čelu s Ali-pašom Rizvanbegovićem, koji je dobio i vezirski naslov. Započeo je neviđeni teror na kršćanima, posebno izražen u okolici Mostara, kada su Turci 1840. godine iz grada protjerali sve katolike, oko 320 katoličkih obitelji. U zadnjim godinama osmanskog vladanja, otvoreni su konzulati nekih zemalja (Austrija, Italija, Rusija, Velika Britanija i Francuska), a prometnom značaju pridonijela je izgradnja ceste Mostar-Metković 1862. godine.

Novi način državnog upravljanja, novi materijali, konstrukcije, industrija, željeznica, putovi, javna rasvjeta, vodovod, mostovi, škole sve su to karakteristike Mostara na razmeđu XIX. i XX. stoljeća.
U vremenu poslije Drugog svjetskog rata, Mostar se nastavlja razvijati i narastao je do veličine od 126. 000 stanovnika. U ekonomskoj oblasti nastaju respektabilni gospodarski kapaciteti kakvi su bili Soko, Aluminij, Hepok, Tekstilni kombinat, Tvornica duhana i dr.

Danas Mostar svakim danom dobije na sadržajima i vraća svoj prijeratni izgled i značaj. Ne zapostavlja se niti jedan segment životnih potreba, ali se prioritetno nastoji poticati i stvarati povoljniji ambijent za razvoj gospodarstva. Posebno se želi poticati razvoj malih i srednjih poduzeća, a imaju li se u vidu položajne, klimatske, tradicijske, zemljišne, vodni potencijali i druge pogodnosti onda se može zaključiti da uz ljudske resurse i mediteranski temperament Mostar ima perspektivu. Uz sve poteškoće i manjkavosti koji prate privatizaciju Grad Mostar u kontinuitetu radi na strategiji ekonomskog razvoja grada, što bi u budućnosti trebalo donijeti Mostaru i njegovoj regiji imidž moderne europske sredine. Posebni napori čine su u oblasti razvoja turizma gdje Mostar nakon obnove svoga simbola, Starog mosta, i njegovog uvrštavanja kao jedinog spomenika iz BiH na popis zaštićene kulturne baštine UNESCO-a, ima velike šanse.

(dio o ratu je namjerno izostavljen)


Responses

  1. WOW just what I was looking for. Came here by searching for Sylwester dla singli

  2. You really make it seem so easy with your presentation but I find
    this topic to be actually something that I think I would never understand.
    It seems too complex and extremely broad for me. I am
    looking forward for your next post, I will try to get the hang of
    it!

  3. Wow, this paragraph is nice, my younger sister is analyzing these things, so I am going to convey her.


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

%d bloggers like this: