Objavio: danijela88 | Kolovoz 13, 2010

Narodni plesovi i kola Bosne i Hercegovine

(Podaci preuzeti iz Muzičke enciklopedije)

Ženskih igara u Bosni i Hercegovini ima mnogo. Izvode se uz pjesmu. Ženske osobe ne sviraju ali svirku često zamjenjuju udaranjem o neki predmet (tepsiju, dugum) ili predmetom o predmet (kašikama, fildžanima, mašicama i sl.) u ritmu igre. Po vrstama i tipovima ženske su igre različite i po sadržini i po koreografskom tehničkom sastavu. Kolanja-Šetnje, Hodavke, mimičko-dramske i žalovite igre u pretežnoj su većini ženske. Kod njih se istice skromnije držanje, u igri se očitavaju glumačke sposobnosti i duhovitost pri slaganju stihova u pjesmama.

Muške igre su rjeđe. U nekim krajevima momci “kolaju” sami, u drugima istovremeno pokraj kola djevojaka. U više krajeva ima muških igara pod nazivom: Momačko kolo, Starinsko kolo, Momačka igračica, Skake, Starinsko momačko; odlikuju se intenzivnijim igranjem, jačim uživljavanjem u igru, krućim koracima, dobro naglašenim udarom tabana o tlo, s jačom napetošću muskulature, oštrim treskom tijela.

Najizrazitije igre planinskih stočarskih krajeva Bosanske Krajine izvode se bez pjesme i bez svirke pa ih narod zove nijemo, gluho, šutke, šućke, napamet, nasuvo, pješke, nako, bez ičega, tiho, tijano. Ostavljaju poseban utisak zbog svoga intenziteta, tehnike koraka, snažnog zamaha kola, ritmičkog zveckanja nakitom.

Najrašireniji poseban tip narodnih igara u poretku licem u lice je hodavka upramase. Radnju obično izvodi jedna pa druga strana, naizmjenično, redovno uz pjesmu i dijalogu (A-B). Hodavke se izvode većinom na sijelima, na radnim, svadbenim, a i na većim sastancima. Po porijeklu vjerojatno su varoške, gradske, kasnije raširene i u selima.

Obredne igre su ostaci nekadašnjih ritualnih običaja. Posebni tipovi ovakvih igara su: Đelman dušo, poigraj, Kalopera (starija, nekada obredna igra s magijskom namjenom), Oromana, igra Pauna (izvodi se o svadbama).

Mimimčko-dramske igre su posebna vrsta narodnih igara u kojima, pored igračke faze u koracima ima i mimičko, dramskih elemenata. Treba razlikovati igre koje su u davnini bile sastavni dio obreda ili običaja u izvjesne dane ili u izvjesno godišnje doba; zatim igre koje su sastavni dio običaja o obiteljskim svečanostima, pa igre za zabavu i iživljavanje u dramskom smislu. Neke su se zadržale uz narodne običaje, naročito svadbene. Mnoge su s vremenom dobile drugu, društveno-zabavnu, pa i šaljivu ulogu, a neke su prenijela djeca. Najrasprostranjeniji tipovi su Bibera, Biranje, Kalopera (Kapije), Đidije Đuzel, Kune i dr.

U Bosni i Hercegovini kola sačinjavaju pretežnu većinu kolektivnih narodnih igara (plesova). Tu vlada raznolikost u pogledu psihološkoga sadržaja, namjene, karaktera, stila, tehničkoga sastava i formi. Broj igrača može da bude manji, veći, neparan i paran. Osnovni poredak je zatvorena ili otvorena, lančana, spojena ili nespojena kružnica. Pjesme uz kolo nazivaju se kolske. Ritmička pratnja gdjekad zamjenjuje udaranje predmetima. Igru prati svirka na domaćim muzičkim instrumentima. U nekim kolima se očitava povremeni ili stalni aritmički odnos između ritma muzike i ritma koraka. Imena i nazivi pojedinih vrsta kola koja imaju nešto zajedničko uvijek su opravdani. Tako npr. izraz kolanje označava koračanje uokrug, kao da se obilazi oko nečega. Pojedina kola nose u imenu svoju bližu oznaku.
Dijele se po rodu, spolu i dobi: Djevojačko, Momačko, Staračko;
po vremenu kada je nastalo: Staro, Najstarije, Novo;
prema prilikama kada se izvodi: Prolećno, Kolo o svadbi, Kolo o piru, Đerđečko, Mladino, Žalovito, Mrtvačko;
prema karakteru: Tiho kolo, Živo, Oštro;
prema pratnji: Kolo ćutke, Nepjevano, Pjevačko, Kolo uz diple, Kolo uz dvojnice;
prema smjeru kretanja: Kolo naokolo, Unakolice, Unaprijed, Na jednu stranu, Na dvije strane, Na mijestu, S mjesta, Cik-cak Tamo i ovamo;
prema poretku: Okruglo, Kolo, Kolači, Jednovito (Jednostruko), Kolo u kolu, Čador-kolo;
prema broju koraka: Dvojka, Dvojac, Trojanac, Četverac itd.;
prema vrsti koraka: Romica, Šepica, Preko noge, Potrkuša, Poskakuša, Poklekuša, Geganje i dr.;
prema narocitim radnjama, utisku: Zuke (zuka, zujanje nakita, zveckanje), Dikulja, Izvrnuto kolo, Varalica;
prema imenu mjesta, kraja, veće oblasti: Janjsko, Kozaračko, Podgrmečko, Žegaransko, Boračko, Osojničko itd.;
po imenima ljudi, vjerovatno dobrih igrača i kolovođa ili na nečiju uspomenu;
prema početnom stihu pjesme uz kolo (“Lijepa Mara kolo vodi”, “Milica je večerala”, “Došlo pismo iz Bosne”).

About these ads

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Log Out / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Log Out / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Log Out / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Log Out / Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.

%d bloggers like this: