Objavio: danijela88 | Kolovoz 7, 2010

Povijest Hercegovine!

S obzirom na činjenicu da većina današnjeg (samoprozvano) učenog svijeta ne zna da Hercegovina nije isto što i Bosna, slijedi povijest Hercegovine!

(preuzeto iz Ćiril Ćiro Raič&Hercegovina, i vinskacesta.ba)

Najstariji tragovi ljudskoga boravka otkriveni su u polupećini Badanj kod Stoca u kanjonu rijeke Bregave 1976. Ljudi su tu boravili oko 16 000 godina pr. Krista. Ostala značajna pretpovijesna nalazišta su Varvara (Prozor), Crvena stijena iznad Trebišnjice, Ravlića pećina (Grude) i Zelena pećina iznad vrela Bune (Mostar). U neolitiku (mladem kamenu dobu), osim spomenutih, postojala su ljudska prebivališta na Čairu kod Stoca, Lisičićima kod Konjica i u okolici Posušja. Brončano doba (1800. – 700. pr. Kr.) znatno je bogatije nalazima. U željeznu dobu na povijesnoj pozornici javljaju se ilirska plemena, od kojih kao najpoznatija izdvajamo Delmate, Ardijejce i Daorse. Delmati su živjeli u početku oko Duvanjskog i livanjskog polja, ali su se kasnije proširili do Jadranskoga mora i vjerojatno do Neretve. U primorju i uz donji tok rijeke Neretve gusarili su ratoborni Ardijejci. Daorsi su bili rano helenizirani, kovali su svoj novac, njihov glavni grad bio je iznad Ošanića kod Stoca.

Rimljani su već u 3. st. pr. Kr. prodrli u dolinu Neretve. Iz Narone (Vid kod Metkovića) vodili su ratne operacije protiv buntovnih Delmata koje su konačno skršili nakon Batonova ustanka 6. – 9. st. nakon Krista. Hercegovina se našla unutar rimske provincije Dalmacije.
Iz rimskoga doba ostalo je veliki broj kamenih nadgrobnih natpisa rasijanih po mnogim muzejima (Humac, Mostar, Sarajevo, Split, Livno). Arheolozi su otkrili veći broj poljoprivrednih imanja (villae rusticae) – Mogorjelo, Panik, Višići i dr. U ranokršćanskom razdoblju podižu se brojne bazilike i crkve: Žitomislići, Cim, Klobuk, Tasovčići, Čerin, Lisičići i drugdje.

Slaveni su naselili današnju Hercegovinu i Bosnu u 7. stoljeću.
U 10. st. možemo zaključiti, prema bizantskom caru Konstantinu Porfirogenetu, da su na području Hercegovine bile tri ranosrednjovjekovne kneževine: Paganija, Zahumlje i Travunija. Prvi poznati knez u Zahumlju bio je Mihovil Višević (910. – 950.). Kasnije Zahumlje potpada pod vlast hrvatskih vladara Tomislava i Krešimira.

Uspon bosanske države počeo je za Stjepana II. Kotromanića (1322.-1353.). On je zavladao i Humom, koji će dugo ostati u vlasti bosanskih vladara. Ipak, u 15. st. u Humskoj zemlji raste moć istaknutih velikaša, od kojih je za hercegovačku povijest najznačajniji Stjepan Vukčić Kosača. Godine 1448. uzeo je titulu herceg sa sjedištem u Blagaju.
Bio je lukav političar, prevrtljiv vjernik i ženskaroš.

Hercegovina, kao povijesni i zemljopisni naziv prvi se put pod tim imenom spominje 1454. u pismu bosanskoga sandžakbega Isa-bega Ishakovića.

Iz ranoga srednjeg vijeka, vjerojatno iz 12. st., potječe čuvena Humačka ploča, spiralan natpis na ćirilici s ostatcima glagoljskih slova, danas u arheološkoj zbirci Franjevačkoga samostana na Humcu. Brojni su nalazi karolinških mačeva, ostruga, nakita i novca, posebice bizantskoga. Za trgovinu najveća je luka Drijeva na Neretvi blizu Gabele. U duhovnom životu mistična je pojava Crkve bosanske s heretičnim krstjanima. Utvrđeni gradovi su: Blagaj kod Mostara, Počitelj, Ljubuški, Vidoški, Trebinje, Mičevac, Livno, Klobuk i Ključ kod Gacka. Četrnaesto i petnaesto stoljeće prepoznatljivo je i po stećcima, kamenim nadgrobnim spomenicima, od kojih je najčuvenija nekropola Radimlja kod Stoca. Za povijesničare i jezikoslovce vrijedni su ćirilični natpisi na stećcima, od kojih spominjemo onaj Vignja Miloševića iz Kočerina kod Širokoga Brijega.

Podijeljenost je olakšala Turcima Osmanlijama da okupiraju Bosnu i Hercegovinu. Turci su konačno zauzeli Bosnu 1463., a Hercegovinu 1482. godine. Uspostavom turske vlasti otpočinje proces islamizacije (prelazak kršćana na Islam). Prihvaćanje Islama donosilo je povlastice (manji porez, veća sigurnost, napredovanje u službi i sl.).
Osnovan je Hercegovački sandžak, koji 1580. ulazi u sastav Rumelijskoga ejaleta a potom u Bosanski pašaluk. Upravna podjela bila je različita u pojedinim razdobljima, ali se ipak najdulje zadržavaju kadiluci i nahije kao administrativne jedinice. Spahijski (timarski) sustav unazadio je zemlju. Islam se znatno proširio, grade se džamije i medrese, ali ruše katolički samostani u Konjicu, Mostaru i Ljubuškom. Počele su borbe s Mlečanima i Austrijancima, najžešće za Kandijskoga i Bečkoga rata.

Od kulturnih spomenika iz srednjeg vijeka najznačajniji su stećci – nadgrobni kameni spomenici. Od pisama najviše se koristila glagoljica i bosančica.
Najstariji spomenik pisan bosančicom je Humačka ploča koja se čuva u muzeju franjevačkog samostana na Humcu kod Ljubuškog, a potječe iz 12. stoljeća. Slabljenjem osmanlijskog carstva tijekom 17. i 18. stoljeća, Hercegovinu potresaju nemiri praćeni bunama i ustancima kršćanske raje da se oslobode turske vlasti. Na berlinskom kongresu 1878., Austrougarska monarhija je dobila mandat da okupira Bosnu i Hercegovinu, a 1908. ju je anektirala (pripojila). Pod Austrougarskom upravom, Hercegovina se osuvremenjuje i povezuje sa zapadnom Europom. Potpuno je ovisna o bečkom dvoru sve do raspada Monarhije 1918. godine. Nakon završetka I. Svjetskog rata Hercegovina ulazi u sastav kraljevine Jugoslavije pod dinastijom Karađorđevića. Od 1939. do 1941. ulazi u sastav banovine Hrvatske a od 1941. do 1945. biva pod vlašću nezavisne države Hrvatske. Komunisti na čelu sa Josipom Brozom Titom, 29. studenog 1943. godine u Jajcu stvaraju SFRJ (druga Jugoslavija) i Bosna i Hercegovina je pod njezinom vlašću sve do 1990. godine kada se ona raspala. Raspadom Jugoslavije, bivše republike postale su samostalne i suverene države. Devedesetih godina prošloga stoljeća Hercegovina je prošla kroz teško ratno razdoblje koje je ostavilo dubok trag na ljudima i gospodarskom stanju. Zbog svog položaja, mediteranske klime, danas je Hercegovina turistička destinacija i svoj razvoj zasniva upravo na turizmu. Mostar je administrativno, političko, kulturno i gospodarstveno središte regije. Turizam i poljoprivreda, posebno vinarstvo i vinogradarstvo, su grane gospodarstva na kojima će Hercegovina u budućnosti dobrim dijelom zasnivati ekonomski razvoj. Zbog svoje duge i burne povijesti, kulturno povijesno naslijeđe Hercegovine je veliko i prožeto raznim kulturama što Hercegovinu čini jedinstvenom i zanimljivom.


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

%d bloggers like this: